Emmiliy Emma Wolf
Mislim...
Ako noćas ostavim vrata otvorena da snovi slobodno odlaze i dolaze,kao ptice u svoja gnijezda,bojim se da kroz ta ista vrata ne ode moj život i izgubi se negdje u tami praznine i očaja.
Ili u svjetlosti neke
zaboravljene duše koja čeka. Bog zna od kad isto tako
neku zaboravljenu dušu.Možda na trenutak zaboravim gdje sam do sad živjela,da
bi imala mogućnost da stignem tamo gdje
fizički nikad nisam mogla stići.Ako
ostavim prozor otvoren,možda se useli pokraj mene neki drugi život zajedno sa
promajom koja me izluđuje,ali budi u meni nepoznatu
čežnju i ostavlja u meni sve osjećaje
odškrinute.
Od cijele vječnosti tražim samo jedan trenutak da u njega smjestim sjećanje na jedan san,ili sjećanje na
jedan život.Jedna suza ima u sebi više nego što može stati u jedan roman,ali
ipak manje nego što je htjela da ispriča.Jedina
smrt je izlaz iz krajnje opasnosti.Egzekucija
prije stvarnog kraja.To je posljednja nada da se dosegne vječnost.Tad sam osuđena na novi život i novu
patnju.Život je jedini pakao koji postoji na oba svijeta i sama odlučujem prema kojem carstvu ću krenuti.e.m.m.a
