Dervisa Grabus Colakovic
Čežnja me mori
Sa svoga prozora gledam obzorje,
i cvrkut ptica što me tamo
mame.
Proljetno cvijeće razno raznih boja
i bijele ruže još ne
procvjetane.
Proljetna rosa kristalima
svojim,
umiva latice plavih ljubičica.
Ptice pjevaju umilnim glasom,
a ja se
radujem kao djevojčica.
Nekom se
nadah već cijelu vječnost,
obzorje me mami skorom jutro
svako.
Čežnja me mori ne mogu odoljet,
zar da
zaboravim ne mogu nikako.
Topim se
u želji zelenih livada,
da
prošetamo kao nekad prije.
Neću odustati pa neka mi sude,
sve što
se želi ni grehota nije.
Autor:Dervisa Grabus
Colakovic
17/3/2025
Autorska prava zadrzana
***********************
***********************
