Emmiliy Emma Wolf
Večeras...
Koliko tuge?
Koliko tuge mi se zavuklo u
ranjenu dušu,
kao da svi hladni vjetrovi
svijeta prema meni pušu,
kao da sunce neće više nikad izaći,
kao da svjetlo neće nikad sutra naći,
samo na
moment mi je u dušu prošlost stigla,
i stare
ožiljke krvavi rana sa duše digla,
kako je
teško živjeti s teretom i boli,
koje se
za dušu zalijepe čvrsto,i liče smoli,
zašto su ptice neke otišle
tako
davno,
zaboravile stare pute da nam
se vrate,
zašto se gusta magla boli
nadvila iznad života,
zašto sudbina dozvoli da
ljudi opet pate,
zašto ga stare rane vječno prate,
zašto,kad
čovjek se rodi nosi tugu,
i cijeli
život se bori da dodirne dugu,
kažu da ljubav postoji,i sreća,
ja ne vjerujem u takve
besmislene priče,
jer znam da u životu bol je
još veća,
znam da srce od bola se kida
i
u suzama kliče,
koliko tuge i bola,u srcu
starih rana,
kad brojiš sretno vrijeme
malo je dana,
I tako ideš kroz vrijeme dok
ti život plače,
ovi svi dani što prođu,zaista ništa ne znače,
život je samo patnja,bol i
prokleta tuga,
ljubav,izmišljena priča teška, opora i duga....
Hvala..Emma.
