Cvija Peranovic
DRUGA STRANA ŽIVOTA
Znam da si i danas sam,
a vrijeme ne stoji...
Prolazi...
Čak ga više i ne brojim.
Znam da
si tamo, negdje,
gdje smo nekad bili,
gdje smo maštali
i snove snili...
Gdje su dugine najljepše boje
samo nebo naše znale da oboje.
Gdje smo zvijezde brojali na
dlanu...
Imali
svog života stranu...
Ispisali
je u zanosu vješto,
ali se
pokida nešto
i novu
stranicu počeh da pišem...
Ponekad
žvrljam, ponekad brišem.
Sve mi
nedostaje...
I ona tvoja druga strana,
početna slova, ispisana onako nevješto...
I uvijek
je tu falilo nešto...
I ono malo kad nešto fali,
čovjeka ponese, al' i zažali.
Da li to malo toliko znači
kad život vedri i oblači?
Pa odeš
zauvijek, a nikud' otiš'o nisi...
Negdje
si daleko,
a kao da
se pomjerio nisi.
Stope te
nose, a duša ostaje...
I tako život u nedogled traje...
I onda
shvatiš gdje si stao...
Da snove
više nisi ni brojao.
Samo je
život kroz prste curio vješto
i tu je
uvijek falilo "ono" nešto...
Ono naše što smo imali,
ali sačuvati nismo znali.
Cvija Peranovic Kojic
BiH/Austrija
