Dervisa Grabus Colakovic
Sakrila bih se
Lutajući negdje od jutra do mraka,
gdje nikada zora ni svanula
nije.
Od umora pustog ne prepoznah
sebe,
zamrle
su davno moje emocije.
Lutajući skoro izgubila nadu,
da ću nekad svoje želje ispuniti.
Kao ptica mala za mrvicom
hljeba,
sakriti
se negdje svoje snove sniti.
Sakrila
bih se negdje gdje me niko ne zna,
u
pustinji nekoj gdje su samo ptice.
Da im
društvo pravim u njihovim gnijezdu,
jer i one vole ovakve lutalice.
Snivala
bih snove sve zaboravila,
i ničeg se ne bih ni sjećala više.
Iznova
bih posve život započela,
Što je nekad bilo nek se sada
briše.
Autor: Dervisa Grabus
Colakovic
23/10/2024
Copyright
©️
***********************
***********************
