Kao ptica mala za mrvicom
hljeba,
sakriti
se negdje svoje snove sniti.
Sakrila
bih se negdje gdje me niko ne zna,
u
pustinji nekoj gdje su samo ptice.
Da im
društvo pravim u njihovim gnijezdu,
jer i one vole ovakve lutalice.
Snivala
bih snove sve zaboravila,
i ničeg se ne bih ni sjećala više.
Iznova
bih posve život započela,
Što je nekad bilo nek se sada
briše.
Autor: Dervisa Grabus
Colakovic
23/10/2024
Copyright
©️
***********************
***********************
اكتب تعليقاً