Dervisa Grabus Colakovic
Ja sam skromna
Budi moje proljeće na kraj puste zime,
kada se
sve mrzne i ledi u meni.
Obasjaj
me sjajem proljetnoga sunca,
ne daj
da se smrznem od puste studeni.
Budi
moje cvijeće proljetnog mirisa,
budi
zumbul plavi i moj narcis žuti.
Bijeli
soko koji plavim nebom kruži,
ptica
pjevačica što nikad ne čuti.
Ja ću biti pčela jedna tvoja mala,
što
svakoga dana leti ne odmara.
Da sletim na tvoje cvijetne
latice,
da poberem polen iz tvojih
njedara.
Proljeće je meni najdraže od svega,
i zato ću tebe sebi prisvojiti.
U njemu
se uvijek najbolje osjećam,
ne želim
te više nikad izgubiti.
Srodicu
se s tobom k'o slavuj u gnijezdu,
ja sam
skromna tvoja ljubičica plava.
Krasit ću ti polja i mirise širit,
nećeš prepoznati šta je san šta java.
Autor :Dervisa Grabus
Colakovic
25/5/2024
Autorska prava zadrzana