Dervisa Grabus Colakovic
Do proljeća drugog
Proljeće me često posjeti na tebe,
Na latice tvoje kad su
rascvjetane.
I miris ti čujem kao da si ovdje,
I na tvoje crne oči razdragane.
Sve se jutrom
budi svaki cvijet cvjeta,
U
mislima mojim dodirnem te često.
Primaknem
te sebi pa te pomirišem,
U srcu
si mome zauzeo mjesto.
Budi
uvijek cvijeće
u avliji mojoj,
Kada god izađem želim da te gledam.
I tvoj miris uvijek opija mi
dušu,
Nikada
te nikom ja ubrati ne dam.
Ubracu
te sebi ponosim se tobom ,
stavit
te pod jastuk da si pored mene.
Do proljeća drugog nećeš uvehnuti,
Jer
latice tvoje uvijek su rumene.
Život ćeš mi krasit i uz mene biti,
Da znaš
da si tako mome srcu mio.
Kad bi
znao cijenit ono što ti dajem,
i ti bi
se time uvijek ponosio.
Author
Dervisa Grabus Colakovic
3/5/2024
Autorska
prava zadrzana
· ·
***********************
***********************
