Fadila Liđan Murić
Fadila Liđan Murić
Bosna i Hercegovina
IPAK POŽELIM NEKO PISMO
Na radiju "BIJELO DUGME'
i njihova pjesma stara,
iz grudi uzdah izmami sjetni,
i sjećanja neka davna.
Piši k'o nekad dva, tri, reda,
razliježe se pjesma znana,
i sa svakim novim stihom,
bol u srcu sve je jača.
Pisali smo nekad i mi,
pisma duga, razglednice,
i čekali s
nestrpljenjem,
da odgovor nama stigne.
Mnogo slatkih obećanja,
zakletvi i naših snova,
riječi čežnje, nedostajanja,
zapisano u njima osta.
Sastajali se, rastajali,
suze lili, tugovali,
sreću, radost, želje, nade,
u pismima sve smo slali.
Na pisma odavno prašina legla,
blijede u njima rasuta slova,
moderno vrijeme, poruke, telefoni,
pisma već dugo i ne
piše niko.
Samo nas nešto podsjeti nekad,
k'o mene "DUGME" i pjesma stara,
pa poželimo opet,
da na našu adresu,
poštar od nekog dragog,
pismo donese.
