Emmiliy Emma Wolf
Tebi..
Koji ćutiš kad te
zovem,
sa mislima mog uzdaha,
nestao si kao magla,
prije zore,poput praha.
Izbrisa se iz mog srca,
kao brojka iz vremena,
rodila se svjetlost mira,
kao Feniks iz plamena.
Ti,koji si od mašte satkan,
prosu se ko tinta pera,
i iskapa i ispari,
ja te više nisam srela.
Jedna zraka Sunca sinu,
da ugrije moju tamu,
hvala što si otišao,
ostavio mene samu.
Široki su sad vidici,
nebo plavo,Sunca zraka,
Sada živim ja bez snova,
bez tereta i oblaka.
Emmiliy Emma Wolf
***********************
***********************
