Dervisa Grabus Colakovic
Nema te
Nema te
Gdje da te nađem, u vihoru vjetra ili u pupoljku ruže nerascvjetale?
Na ostrvu gdje lađa plovi bez mornara,
gdje galebovi plavim nebom
kruže.
Da
li u notama moje pjesme neispjevane,
Ili na staroj
gitari oronulih žica?
Gdje je
zvuk nijemo zamukao ,
i gdje se ne čuje.
Možda u
obzorju, gdje rosa obljeva prozorska stakla?
Nema te,
ne mogu te naći.
Kad trag
izgubiš sve je uzaludno.
Blatni
putevi, adresa nepoznata.
Sve je
zamrlo u mojim osjećajima.
Krivudavi
putevi me zavaravaju.
Pod
starom lipom korov obuzeo.
Sve je
pusto, sve je uzaludno,
samo ptice pjevaju zamrlim
glasom.
Sve me
podsjeća na prošlost ali me ništa ne dodiruje.
Ruže ne
cvjetaju gdje smo ih sadili i korijen
im uvehnuo,
stara
klupa oronula obložila je mahovina .
Naša se
imena izbrisala,
od suza čekajući tebe.
Autor Dervisa Grabus
Colakovic
25/1/2023
Autorska prava zadrzana
