جاري تحميل ... ألف ياء

إعلان الرئيسية

إعلان

عاجل

إعلان في أعلي التدوينة

جديد علَّم نفسك
حامد حبيبEmmiliy Emma

في النقد الأدبي*بقلم : إيميلي إيما وولف _ النمسا *ترجمة : حامد حبيب _ مصر

 

"في النقد الأدبي"

—-----------

*بقلم : إيميلي إيما وولف _ النمسا

*ترجمة : حامد حبيب _ مصر

__[•] المؤتمر الثاني لمُلتقى النقد الأدبي [•]__

           من ( ١٠_١٥ ديسمبر )

                  {اليوم الثالث}

              



—--------------

"في النقد الأدبي"

—-----------

*بقلم : إيميلي إيما وولف _ النمسا

*ترجمة : حامد حبيب _ مصر

—--------------------------

     إنه جزء مهم من عملية القراءة ، أن  تجدَ  نقّاد الأدب يشاركون  بنقدهم للنصوص ، هم  يشاركون  في تشكيل نظرة القارئ، بل  و الجمهور أيضاً، فيما يتعلّق بتلك الكتب الأدبية، ويترتب على ذلك أنهم، إلى جانب الكاتب والقارئ، يشكلون جانبًا مهمًا من القراءة، لكن النقد الأدبي في الصحف واليوم غالبًا

ما يظل غير مقروء، ويظل نقاد الأدب بلا وظائف.

ومن  ناحية  أخرى   ،  تمتلئ    شبكات   التواصل الاجتماعي بالمدونين الذين ينشرون آراءهم  على صفحاتهم، ويتبادلون الآراء ،  ويشجعون متابعيها على الاهتمام بالأدب.

_أين النقد الأدبي اليوم؟

هل يمكن تسمية كتابة مراجعة على وسائل التواصل الاجتماعي بمراجعة؟

ما الذي يشكل النقد على أي حال؟.....أسئلة مكررة.

قال هارولد برودكي ذات مرة إن القراءة  هي فعل يكون  فيه  عقلان  ،  عقل  القارئ  وعقل  الكاتب، معرضين لفترة طويلة  وبشكل   مكثف   لبعضهما البعض بحيث تصبح القراءة الفعل  الأكثر حميمية بين جميع الأفعال ، والعلاقة  بين القارئ والكاتب،

هي العلاقة الأكثر حميمية من كل العلاقات.

وفي مثل هذه العلاقة، يبرز القرار بشأن ما إذا كان النّصُّ جيداً أو يستحق أن يُترَك  للقارئ  وانطباعه عن الكتاب ،  وليس  للمؤثرات  والنقد  الخارجي.

والسؤال الذي يطرح نفسه، هل نتفق مع مثل هذا التفسير للكتاب؟ عملية القراءة؟ هل هناك مكان في مثل هذه العلاقة بين الكاتب  والقارئ أصلاً  للناقد الأدبي؟ ما هو دوره إذن ؟  تلك  أسئلةٌ  نطرحها .

ا

جميعنا نعلم بالفعل أنه لا توجد قراءة واحدة - كل واحد منا يكتب  بدوافع  مختلفة  في  النص  الذي أمامه ، ويؤكد على مشاكل  مختلفة  عند القراءة، ويرسم أوجه التشابه بين النص وأنفسنا. حتى أننا أنفسنا لا نستطيع تجربة النص بنفس الطريقة في القراءة الثانية، لأننا بالفعل  أشخاص  مختلفون ، ويبدو أنه في هذه  العلاقة بين القارئ  والنص لا مكان حتى للكاتب نفسه، عندما يكون الأمر كذلك. "إنه يرسل النص إلى العالم، فهو لم يعد ملكه، بل أصبح نصًا للقارئ، والناقد الأدبي، بعد كل شيء، مجرَّد  قارئ أيضًاً،  على الأقل في بداية العملية. كما أنه يسجِّل نفسه في النص  أثناء  القراءة  ، ثم يروي للقراء الآخرين ما اختبره،وقرأه، وأكثر من ذلك من خلال رسم أوجه التشابه.

على  الأقل هذه  هي  وجهة  نظرنا.

الناقدُ الأدبيُّ يتحدّث  عن رأيِه بصوت عالٍ  فقط، وقد  يكتب  المعرفةَ النظريةَ  في  تفسيره  للنص، ويحاول تقريب النص من القارئ بناءً على روابط مع  أعمال  أدبية سابقة ، وبالتالي  يحاولُ  تقريبَ النصّ  من القارئ ، لِيُظهرَ  للآخرين  ما إذا  كان العمل سيتناسب مع تفضيلاتهم الأدبية.

فهو يعمل من  خلال  تصنيفه  في  صناديق أدبية معيَّنة ، ويجد  بطريقة  أو بأخرى  جمهورًا أكبر، وينشر الكلمة عنه، لذلك يجب عليه أن يكون حذرًا ومسؤولًا  للغاية  في استنتاجاته - وخاصة إذا كان صوتُه معروفا وله وزن معين .

Napisal: Emmiliy Emma _Austria

Preveo: Hamed Habib_Egipat

________________________

Književna kritika

To je važan dio procesa čitanja.

književni kritičari svojim tekstovima-kritikama.Oni sudjeluju u oblikovanju čitateljskog,ali i javnog mijenja o knjigama.Iz tog proizlazi da su oni,uz pisca i čitatelja,bitan aspekt čitanja,no književne kritike u novinama  danas često ostaju nepročitane,a književni kritičari bez poslova.

S druge strane društvene mreže vrve blookblogerima koji na svojim stranicama objavljuju kritike,razmjenjuju mišljenja,i potiču svoje pratitelje da konzumiraju književnost.

Gdje je književna kritika danas?

Može li se pisanje kritike na društvenim mrežama nazvati kritikom?

Što uopće čini kritiku?

Pitanja koja se cesto postavljaju.

Harold Brodkey jednom je rekao da je čitanje čin u kojem su dva uma,onaj čitatelja i onaj pisca,toliko dugo i intenzivno izloženi jedan drugome da čitanje postaje najintimniji čin od svih činova,a odnos čitatelja i pisca,najintimniji od svih odnosa.

U takvom je odnosu odluka jeli neki tekst dobar ili vrijedan prepuštanja samom čitatelju i njegovu dojmu o knjizi a ne vanjskim utjecajima i kritikama.Nameće se pitanje,dali se slažemo s takvim tumačenjem procesa čitanja?Ima li u takvom odnosu između pisca i čitatelja uopće mjesta za književnog kritičara?Koja je tada njegova uloga?Pitanja se nameću.Svi već znamo da ni jedno čitanje nije jednako-svatko od nas u tekst pred sobom upisuje druge motive,naglasak pri čitanju stavlja na drugačije probleme,povlačeći paralele između teksta i sebe samoga.Čak ni sami ne možemo tekst doživjeti jednako pri drugom čitanju,jer smo i mi već drugi ljudi-od prvog do drugog čitanja štošta nas je oblikovalo i promjenilo.Cini se da u tom odnosu čitatelja i teksta nema mjesta ni za samoga pisca;kada svoj. tekst pošalje u svijet,on više nije njegov,postaje čitateljev.A književni je kritičar,naposljetku također samo čitatelj,barem na samom pocetku procesa.I on u tekst pri čitanju upisuje sebe,a potom drugim čitateljima prepričava što je doživio,pročitao,još jednom povlačeći paralele.

To je barem naše gledište-književni kritičar samo naglas izgovara svoje mišljenje.On u svoju interpretaciju teksta možda upisuje teorijska znanja,čitatelju pokušava približiti tekst na temelju poveznica s ranijim književnim djelima,pokušavajući tako drugima pokazati bi li se djelo uklopilo u njihove književne preferencije.On djelu,svrstavši ga u određene književne ladice,na neki način pronalazi daljnju publiku,širi glas o njemu.Stoga mora i treba biti izraziti oprezan i odgovoran u svojim zaključcima-posebice ako je njegov glas prepoznat i ima određenu težinu.....


***********************


***********************

إعلان في أسفل التدوينة

اتصل بنا

نموذج الاتصال

الاسم

بريد إلكتروني *

رسالة *