Fadila Liđan Murić
Čovjek je čovjeku vuk
Kako da shvatim,
da danas,
u dvadeset i prvom vijeku,
čovjek čovjeku drugom
na čelu crta metu.
Da neko može,
tek da bi prekinuo života tok,
dijete igrom zaneseno,
da cilja snajperom.
O Bože,da li ta neman
svoje djete ima?
Da li se pita
u trenu tom:
"A šta da je djete moje
na mjestu djeteta tog"?
Ne mogu da shvatim,
da postoji toliko zlo,
i da može neko
bez žaljenja i mrve srama
djevojčici,
ženi,
nečijoj majci,
okrutno oduzeti čast.
Za tako ogavan čin
nemam pravu riječ,
i da li počinitelja tog
možemo čovjekom
zvati
a da ne uvrijedimo
sav ljudski rod.
Kako da shvatim,
a šta može da bude
nego čisti hir,
kad neko u ludilu svom,
salje granate i avione
da ruše sela i gradove,
i mirno gleda
k'o da je normalno to,
rijeku ljudi kako
ostavljaju svoj dom,
i u zavežljaju malom
sa sobom nosi
sav život svoj.
Korakom teškim korača,
bez cilja,
sretan što je živ,
a u njegovom domu
već neko drugi ima.
Kako da shvatim,
iako znam da istina je to,
čovjek čovjeku ,
da može biti vuk,
a treba da bude
brat i prijatelj drag.
Autor:Fadila Liđan Murić
Bosna i Hercegovina 🇧🇦
21.11.2022.god.