Emmiliy Emma Wolf
DUHOVNA DIMENZIJA ljudskog bića...
To je bitni
sastavni dio njegove naravi.Upravo s toga što je čovjek
ne samo tjelesno,nego i
duhovno
biće,kojemu je potrebno zadovoljiti njegove ne samo tjelesne nego i duhovne potrebe.One su
neograničene i čovjek ih ne može zadovoljiti.
Čovjek je pozvan da neumorno
radi na pronalaženju svega što je potrebno za njegovu tjelesnu,psihičku i duhovnu potre
bnu za njegovu potpunu
izgradnju.Čovjek se neprekidno
sukobljava sa svojom podsvijesti
u sebi i teži jedinstvu svoga
bića.
Ta razdijeljenost postaje sve
veća ako se prenaglase tjelesne potrebe na štetu duhovni i obrnu-
to,pogotovo
ako se ne usklade sa
bitnim
zahtjevima same osobe.
Ne nalazeći postojanost u samom sebi,niti
potpuno zadovoljstvo u bilo čemu ovoze-
maljskom,stvorenom
i ograniče-
nom,čovjek otkriva u sebi neku
prazninu,obuzima
ga neki nemir,
i osjeća potrebu za ispunjenjem
te
praznine,na koju može odgovoriti samo jedno više biće,
Svemoguće.Vjerom u postojanje
Svevišnjeg,vjerujući u njegovu
svemoć,dobrotu i ljubav kojima
održava
i spašava svijet,čovjek postaje sposoban duhovno se uzdići iznad ovog zemaljskog
(prolaznog),u
nadzemaljsko,(neprolazno),nama nepoznat
Svijet,u
kojem boravi Svevišnji,
Javstva(Božanstva),Tvorac
svega vidljivog i nevidljivog.
Još u
davna vremena mudraci su otkrili u dubini čovjekove duše
neku
božansku iskru,najuzvišeni-
je u čovjeku prema čemu se jedino valja ravnati.
Sokrat,Platon,Aristotel.
No međutim,ne vodeći brigu o toj duhovnoj
dimenziji,i oslanjajući se samo na ono što mu
trenutačno pruža zadovoljstvo,
čovjek gubi samokontrolu,
ugrožava sebe i sve one oko sebe,pa i šire.Zato je,neophodno potrebno,da čovjek usklađuje
svoje misli,osjećaje i želje s
božanskim glasom koje
odzvanja
u dubini njegove duše.Bez
uvaža-
vanja i razvijanja te duhovne
dimenzije u skladu s načelima zdravog razuma i
tjelesnim potrebama,čovjek ne može postići svoj mir,sreću i blažen-
stvo.Naprotiv,on
dovodi u pitanje
samu svoju opstojnost i često je
prepušten na milost i
nemilost
onima čije je nečovječno ponaša
nje u suprostnosti s
dostojanstvom čovjeka.O tome
najviše svjedoče ratovi od rane povjesti do danas,na milione poginulih,prognanih i
unesrečeni
ljudi,familija,zajednica,kraljevina,
imperija,itd.
Da zaključimo,povjest bi trebala biti iskrena i naša učiteljica budućnosti.Sukobi i ratovi su
tipično ljudsko djelo,svojstve
no samo čovjeku.Trebali bi shvatiti logiku i besmislenost
međuljudskih sukoba,uskraćivanje
drugima ljudski prava na život i slobode,koje mu po prirodi pripadaju kao
nedjeljivoj i neponovljivoj osobi.Nanošenje nepravde drugima,ugrožavanje
zajednički dobara građana; zlostavljanje
pojedinca;naroda;
nemoćnih i slabih od moćnih i
jaki.Jednom riječi,uzrok svakog
zla se nalazi u samom čovjeku.
😭💥💝🎻😭💥💝🎻😭💥💝🎻
Svaki dan jedna politička misao
Stariji objavljuju rat,a mladi su ti koji se moraju
boriti i umirati.
,,Svaki rat naš svijet čini gorim od onog kakvog ga je
zatekao.Rat je neuspjeh politike i čovječanstva,sramotna predaja,poraz
pred silama zla.
Hvala...